Što znači kada volimo nekog upravo onakvim kakav jeste

Sigurno ste se barem jednom zapitali što zapravo znači kada nekog volimo kakav je. Podrazumijeva se da na toj osobi prihvatimo sve mane i vrline, no zašto se dogodi da obično čak i na prvu, od nas odu ljudi kada pokažemo onu negativnu stranu? Napuste nas jer smo rekli nešto na krivi način, jer je došlo do krivog shvaćanja i nesporazuma, jer smo ušli u konflikt s nekim, jer netko ne poštuje naše mišljenje i stavove i dr.

Ili onaj osjećaj kada nas netko optužuje da ga nužno ne prihvaćamo jer želimo ukazati toj osobi da se osjećamo povrijeđenima nečime što je ta osoba rekla i koliko je to krivo zvučalo. Umjesto da budemo saslušani i da naši osjećaji budu prihvaćeni, bivamo optuženima ili odbijeni jer smo htjeli učiniti nešto za tu osobu, ukazati toj osobi da može biti bolje i da neke stvari mogu biti prezentirane na skroz drugačiji i bezbolniji način samo je bitno pokazati malu dozu empatije kada nešto govoriš/ ili i iskazuješ. No o čemu je ovdje zapravo riječ?

Prije nekoliko dana naišla sam na jedan intervju u kojem je sudjelovala žena poznatog glumca Will Smitha, Jada Pinkett. U tom intervjuu je iznijela jednu izjavu koja kaže:

"If you wish to understand love, you must first accept a person as a human being with all the flaws and virtues."

Naravno, morala sam tu izjavu zabilježiti jer me se uistinu dojmila.

Obzirom da sam si krenula postavljati neka pitanja na koja nisam imala odgovor, odlučila sam pitati svog bližeg prijatelja što je njega nagnalo na to da održi kontakt sa mnom toliki niz godina iako je svejstan svih mojih mana i vrlina, mojih loših i dobrih dana, moje bahatosti i ispada, naših svađa i podužih perioda u kojima nismo uopće komunicirali... Na što sam dobila odgovor: "Kaj ja znam, volim te takvu kava jesi. Blesava i bezobrazna. Ne praviš se drugačijom nego što jesi."

Zar vam ne bude toplije oko srca kada vam to netko kaže, pogotovo nakon što se osvijestite po pitanju toga koliko ljudi u životu je diglo ruke od vas tako lako, bez imalo emocija, kao da nikada niste ni bili bitni ili kao da uopće ništa i ne vrijedite. Kao da ste toliko obični da nije vrijedno ni minute više izdvojiti za vas, iako znate da ste velika suprotnost tomu. Bitno je znati koliko ste drugačiji i koliko se izdvajate od drugih, puno će lakše biti pustiti u život ljude koji su na tom nivou sličniji vama, kako bi mogli izgraditi kvalitetniji i bolji odnos koji će trajati. Naravno, u puno navrata dojam može varati i nakon što prođe određeni period shvatiš da ste imali bolja očekivanja i misli o nekome nego što je to zapravo tako.

Ali, kako razumjeti tu razliku na ljudima? Mnogi će se u početku prikazivati kao nešto najbolje i drugačije, naići će te na slične teme, početi će vam se svidjeti neke stvari na toj osobi koje vas povezuju. Prvo ćeš razmišljati o tome koliko je ta osoba dobra osoba i kako se vi osjećate uz tu osobu. No kako vrijeme prolazi, uvidjeti ćeš da osoba nije toliko dobra kakvom se predstavlja ili kako ona to misli.

Mane i vrline

Najlakše je vezati se samo za vrline neke osobe, okretajući glavu na nečije mane, ponašanje, postupke i loše situacije, jednostavno očekivati da uvijek bude sve krasno i savršeno. To je nemoguće jer savršenstvo NE postoji.

Umjesto da kao odrasla osoba nastojiš riješiti problem s tom osobom. Pogotovo ako smatraš da je vrijedno, ako ukažeš osobi na nešto loše što bi moglo ili trebalo promijeniti u svrhu boljeg odnosa, i ta osoba to prihvati, onda znaš da vrijedi očuvati takav odnos. Iako treba vremena, ta osoba će se truditi mijenjati te loše postupke jer zna da će to biti dobro za nju samu.

Ako osoba odmahuje očima, podsmjehuje se, ne želi shvatiti tvoje osjećaje i iskrenost prema situaciji iako stojiš maltene toj osobi pred očima u suzama, govori da dramiš, da si nezreo i koristi mnoge druge izgovore koji NE pridonose razgovoru, onda znaš da od te osobe treba OTIĆI jer te ne shvaća ozbiljno, ne shvaća ozbiljno svoje greške jer ne može shvatiti tuđe osjećaje osim vlastitih.

Također, velika je razlika između mana i loših navika/postupaka neke osobe. Mane su ono što čine nekoga kao osobu, navike i postupci su nešto što osobu mogu prezentirati u dobrom ili lošem svjetlu, nešto što može pomoći ili odmoći osobi i drugima oko te osobe, time možeš povrijediti sebe i druge. Mane su dio nas samih i nužno NE štete nekome drugome.

Zablude i razlika između mana i loših postupaka/odnošenja prema nekome

Često se dogodi da nas netko povrijedi zbog nečega što nam je upućeno ili zbog načina na koji se netko prema nama ponio iako je mogao odabrati skroz bolji i nježniji način, a ne toliko grub. Malo tko će prihvatiti kada mu ukažeš na taj postupak kao nešto što je bilo loše, što te povrijedilo, nešto što se moglo prezentirati na drugačiji način za boljitak tebe i te osobe, i za svrhu boljeg odnosa.

Ta osoba koja je rekla nešto na grub način ili se ponijela loše, to neće shvatiti na način da prihvati to kao grešku koju može popraviti, i koja ubuduće može biti prezentirana nešto blaže nego u tom trenutku. Većinom će osoba reći: "Ti mene želiš mijenjati."

To je jako kriv i loš stav.

Osobe s takvim stavom NE napreduju kao ljudi ili u životu niti odnosima. Tako se ne uči na greškama, niti se tako dolazi do toga da budeš bolji 'Čovjek'. Tako se dolazi do toga da uvijek budeš taj koji će pokazivati sebičnost i povrijeđivati druge ljude i njihove emocije.

Npr. moja mana je podizati ton glasa dok se s nekim raspravljam .. to me nužno ne čini lošom osobom (većinom se to dogodi ako me netko izaziva ili baš povrijeđuje pogotovo ako je svjesna i ne poduzima ništa po pitanju toga da se prestane tako arogantno postavljati prema meni - ako osoba pokazuje aroganciju svjesno te povrjeđujuči i ne prestaje s time nego nastavlja i dalje, a onda tebe krivi za burne reakcije - to je emotivno manipulativna osoba koja misli samo na svoje osjećaje ),

ali isto tako moram biti svjesna da moj visoki ton ne pridonosi na dobar način tijekom bilo kakve rasprave već time stvaram dodatne tenzije. Ako mi netko ukaže na to, pogotovo ako kaže da se osjeća povrijeđeno... onda je to nešto čega moram biti dovoljno svjesna da to prihvatim, da uvidim kako ta osoba nije ništa loše mislila kada je rekla da time ne činim nikakvo dobro ni sebi ni drugima, i da moram idućih puta ako dođe do rasprava poraditi na tome da razgovaram staloženije i mirnije, bez visokog tona i vike.

Želim li biti sebična i ako me nije briga za emocije te osobe, podsmjehivati ću se i nastavit ću raditi to.

Onaj tko želi shvatiti, shvatiti će i naučiti puno od sebe i drugih...onaj koji to ne želi, gledati će sebe i nastaviti istim putem kojim je išao do sada, bez napretka ili promjena sebe kao osobe.

Što je Jada Pinkett mislila kada je rekla da prvo trebaš prihvatiti čovjeka kao ljudsko biće sa svim manama i vrlinama kako bi spoznao pravu ljubav. Zato što smo mi iznimna bića koja imamo tu moć voditi se razumom, srcem i dušom. To trebamo iskoristiti i pokazati na pravi način.

Moramo naučiti razliku između mana, te navika i postupaka, dobrog i lošeg, iskrenog i lažnog, trebamo znati prihvatiti svoje greške - znati kada i što treba mijenjati, pogotovo učiti na tuđim greškama, razmišljati o drugima i njihovim emocijama, razumijeti jednostavnu psihologiju i funkciju svih bića, maknuti ego i ponos po strani, smanjiti sebičnost, naučiti se empatiji.

Dobra osoba će se voditi shvaćanjima i kojekakvim spoznajama, izvući nešto dobro iz bilo čega lošega, raditi na sebi iz dana u dan, a samim time će koračati tome da postane bolji 'čovjek', a kada postaneš bolji 'čovjek', puno jednostavnije će biti shvatiti sam pojam 'Ljubav' i što znači prihvatiti nekoga u potpunosti. Jer prihvaćena osoba koja je dosegla tu razinu svjesti sebe i drugih, zračiti će onom neopisivom pozitivnom energijom, težiti će boljitku, a ne izgovorima jer će znati da su viđeni i cijenjeni, automatski će rasti... ta snaga i energija u njima koja će se nadopunjivati u jednu cjelinu s tom osobom koja je odraz te osobe.

Prihvaćam te jer ....

Jednostavno znaš kada te netko prihvaća, kada je tu za tebe u bilo koje doba dana i noći, osjetiš to i vidiš to ili kada se radi o nekim bezazlenim kritikama ili ukazivanju na greške znaš da je to za dobrobit tebe kao osobe i samog odnosa... znaš da možeš rasti uz tu osobu i povrh svega ŽELIŠ stalno rasti i zajednički se razvijati. Prihvačaš dobre i loše dane, prihvačaš promjene raspoloženja, prihvačaš da osoba može biti dovoljno otvorena u pokazivanju i iskazivanju svojih emocija i da ne mora glumiti, ne mora uvijek biti jaka i odlična i odlučna u svemu. Prihvačaš da ta osoba može loše izgledati nekad, zapustiti se, da joj nešto ne ide od ruke i sve ostale stvari koje nam pružaju slobodu u tome da s nekim budemo upravo onakvi kakvi smo dok smo sami.

Ta osoba želi rasti s tobom i pored tebe u dobru i zlu, težiti napretku i ostvarivanju i podršsci međusobnih ciljeva, motivirati se, gurati. I prije svega ne možeš zamisliti život bez te osobe, jer ta osoba je dio tebe i tvoje duše, a ne samo života.

To je ta sloboda, za koju će neki reći iz straha da je zapravo 'zatvor ili ograničenje' jer nisu još shvatili samu 'ljubav','sebe' i 'prihvaćanje'.

Mnogi ljude žele benefite odnosa od druge osobe, ali ne žele pridonijeti odnosu na bilo kakav način ili misle da je dovoljno dati nekakav minimum, a ostatak će biti njihova vlastita sloboda bez uvažavanja te osobe, bez da se međusobno nadopunjavaju i nadograđuju u životu.

Artist: Muhammed Salah