TEBI

Nekada je teško pronaći prave riječi za sve ono što osjećaš i nosiš u sebi. Ali, zar nije ljepše od bilo čega kada samo sjedneš i kreneš pisati. Jednostavno pustiš prste da otkucavaju svako slovo na tastaturi o onome što ti je važno ili o onome koji ti je važan.

Baš kao i ja sada o tebi.

S toliko se ljudi susretnemo u životu i svaka osoba je tu s nekom određenom svrhom.

Neki ljudi su tu da nam pruže neka iskustva u životu, a neki da nas nauče nekim stvarima u ili o životu, pa i nama samima.

Neki su tu da budu tek stranci u prolazu, neki su tu da budu u našim životima tek nakratko, a neki su tu da budu u našim životima sve dok život traje.

Tako si i ti netko tko je suđen da bude u mom životu sve dok on traje, a život traje koliko god mi želimo čak i onda kada naša tijela više nisu prisutna, ali naše duše jesu.

Samo nastave lebdjeti u nadi da će pronaći svoju drugu dušu tamo negdje gdje ih čeka neki novi početak i neki novi život u nekom drugom obliku. I da ponovno mogu biti zajedno.

Ti si zapravo od samog početka bio ovdje, pa i onda kada fizički nisi bio tu.

Onda kada smo i ti i ja išli nekim svojim putevima bez da smo znali kamo nas vode.

Ponegdje bi se izgubili i skrenuli s tog puta, te bi se opet vratili na prag koji nas vodi negdje gdje nam je suđeno biti.

Mislim da je život katkada toliko pun iznenađenja da je teško vjerovati njegovoj ljepoti koju nam pruža i svemu što nam je pruženo. Kao i ljudi u životu koji su u našim očima toliko posebno, kao ti meni.

Pomislio bi kako si san a ne stvarnost, pomislio bi kako si bajka a ne priča mog života.

Tko bi rekao da ćeš mi postati toliko važan od onoga trenutka kada se moje srce susrelo s tvojim.

Postao si dio mog svijeta, dio mog života, dio moje sudbine i dio mene same.

Nemoj se nikada zapitati ili sumnjati u tu ljubav, misleći je li ili nije stvarnost.

Jer stvarnost je postala onda kada sam počela razmišljati o tebi više nego li sam razmišljala i brinula o sebi.

Volim te, mili moj.