Suočavanje s ljudima koji osuđuju

Ljudi će uvijek kritizirati i osuđivati. Nažalost to je nešto od čega ne možemo pobjeći niti je nešto što možemo promijeniti kod drugih, koliko god to žarko željeli. Bitnije od svega toga na kraju dana jest – što mi mislimo o sebi samima i sve ono što si govorimo. Ako ti odobravaš samoga sebe, ako smatraš da se osjećaš u redu i da je ono što ti radiš okej, ako živiš prema vlastitim vjerovanjima i principima i sretan si sa samim sobom, onda nije važno kakvi su drugi prema tebi.

Najvažnije je kakav si ti prema sebi i prema drugima. Jedino kada trebaš mijenjati stvari jest onda kada osjećaš da ne daješ i ne pokazuješ svoju bolju verziju sebe. Jer mi smo ono na što uvijek moramo i možemo utjecati. Svatko u sebi nosi dio koji želi udovoljiti drugima kako bi se osjećali bolje, dio koji želi biti viđen od strane drugih, dio koji želi da ga svi vole. I taj dio i te želje su ono što nas čini ljudima.

Kako naše djetinjstvo utječe na to kako se nosimo s osudama drugih

...Isto tako na ono što mislimo i na ono što osjećamo utječe i naše djetinjstvo, te uvjeti u kakvima smo odrastali. Ako u djetinjstvu nismo iskusili dovoljno ljubavi, pažnje, poštovanja i prihvaćanja tražit ćemo to odobrenje i potvrdu od drugih. Kako ne bismo tražili to od drugih – MORAMO SVE TO PRUŽITI SEBI SAMIMA.

Moramo naučiti kako, jer naša vrijednost ne zavisi od drugih kao niti bilo što – što nam je bilo uskraćeno u djetinjstvu i nije nas naučilo ispravnosti.

Ako sami sebi možemo pružiti svu tu količinu ljubavi, pažnje, poštovanja i prihvaćanja onda nam neće biti bitno što nam netko drugi pruža ili ne pruža i što netko govori ili misli o nama. Najbolji osjećaj je kada ne ovisimo o tome što će nam netko reći da misli ili ono što bismo trebali napraviti/ raditi. To je sloboda voljenja samoga sebe.

Photography author: Karmen Loh