Što ako promijenimo način na koji pristupamo stresu

Cijeli život smo posvećeni tjelesnom stanju i onome što se događa na našem fizičkom nivou, umjesto psihičkom i emocionalnom. Nismo informirani dovoljno o kontroli uma i kako ovladati psihološki kaos koji nam se odvija u glavi kako bi mogli spriječiti da se naše tijelo krene predavati nakon silnih eksplozija koje naša psiha prenosi na tjelesno stanje i njegovu funkciju.

Najčešće u kojekakvim situacijama pristupamo burno, s brigom, panično, zabrinjavajuće, ekstremno, brzopleto ili se pak apsolutno izgubimo jer tjelesno padnemo u stanje šoka iz razloga što naše psihološko stanje nije bilo dovoljno jako kako bi se suočilo s nekakvim šokantnim i iznenađujućem događajem. Kada nemamo kontrolu nad svojim umom i disanjem, naše tjelesne reakcije se oduzmu kontroli ili se skroz oduzmu. Što objašnjava činjenicu zašto neki ljudi panično reagiraju bez da zastanu na trenutak i promisle što i kako ili se izgube do te mjere da ni um ni tijelo nisu sposobni reagirati.

Kada se nešto dogodi ili nam je nešto na umu što nas zabrinjava, mi toj situaciji/problemu pristupamo vrlo oprezno, povlačimo se ili imamo negativan pristup. Kada nas pitaju recimo o stvarima koje su vezane za naše zdravlje, često ćemo odgovoriti na način da odgovor bude nešto loše.

Istraživanja koja kazuju....

Postoji istraživanje koje je osam godina pratilo 30 000 odraslih osoba u SAD-u i počeli bi s pitanjem: "Koliko ste stresa iskusili u posljednjih godinu dana?" Drugo pitanje bilo je: "Vjerujete li da stres šteti vašem zdravlju?", govori: Kelly McGonigal.

Iskoristili su javne baze podataka kako bi napravili istraživanje u postotcima koliko je osoba umrlo. Pokazalo se da je rizik od smrti bio veći za 43% u ljudi koji su se suočili s intenzivnim stresom predhodne godine. I sve to bila je istina za one ljude čiji je odgovor na pitanje o tome vjeruju li kako stres šteti njihovom zdravlju, bio odgovor: DA.

Predavačica na Sveučilišti Stanford koja se bavi psihologijom i neuroznanosti u korist dobrobiti i zdravlju ljudi, iznijela je priznanje o tome kako se trudila uvjeriti ljude da je stres štetan za zdravlje.

Nakon što je došla do ovoga istraživanja, zapitala se: “Može li promjena pogleda na stres pozitivno utjecati na zdravlje“ i znanost kaže: DA.

Kada promijenite svoj pogled na stres, promijenit ćete reakciju vašeg tijela na stres.

Djelovanje hormona:

Svaki puta kada smo izloženi stresu, povećava se nivo glukoze u tijelu koje odašilje kortizol ili „hormon stresa“. Kortizol luči naša nadbubrežna žlijezda i ujedno je zadužen za naš san, apetit, krvni protok, tjelesno stanje i sam kapacitet nošenja sa stresom. Ako zbog silne borbe počnemo gubiti energiju, razlog je taj što glukoza dolazi slabije do ćelija i počinjemo osjećati umor, iscrpljenost, vrtoglavice, pa čak može dovesti do oštećenje mozga recimo memorije (hormon hipokampus) i dr.

Također, kada smo pod stresom aktivira se i naš drugi hormon oksitocin ili „hormon ljubavi“ jer se ispušta tijekom tjelesnog kontakta kada nekoga grlimo. U stresnim situacijama imamo potrebu za tom prisnošću i postajemo društveniji. Tražimo utjehu, potrebu za nekim, tražimo dodire, tjelesnu povezanost, intimnost, iskazujemo želju za izražavanjem naših osjećaja itd.

Oksitocin je taj koji nam omogućuje da budemo brižniji, suosjećajniji i čak više empatičnijima prema drugima. Ne utječe samo na mozak već i na naše tijelo jer štiti kardiovaskularni sustav (krvožilni sustav) od posljedica stresa.

No ovdje nije samo stvar toga što mi imamo potrebu za fizičkim kontaktom, već osobe koje su koristile taj stres za npr. pružanje pomoći i brige o nekome drugome, nisu pokazali povećanje smrtnosti vezane za stres.

Što kada se nalazimo u situaciji u kojoj se osjećamo pritisnuto?

Dakle, kada se zadesimo u nekoj situaciji zbog koje bi krenuli osjećati sve one negativne emocije i tjelesne reakcije, prvo bi mogli pokušati zastati na trenutak i duboko udahnuti nekoliko puta, te izdahnuti punim plućima. Najvažnije je kontrolirati svoje disanje jer ako možemo kontrolirati disanje, time kontroliramo i emocije, a ako kontroliramo emocije… imamo dovoljno vremena da naš um prihvati o kakvim god emocijama se u tom trenutku radilo bez da se na naše psihičko stanje vrši pritisak. Pustit ćemo loše misli i te misli okrenuti u korist za našu dobrobit i gledati na njih drugačije.

Npr. ako osjetimo strah, nećemo sami sebi govoriti da se bojimo i obeshrabrivati sami sebe s mogućim lošim ishodima koji se mogu, a i ne moraju dogoditi. Već ćemo označiti tu emociju straha i stavit ju po strani. Gledat ćemo na strah kao psihičku pripremu na nekakav nadolazeći izazov s kojim ćemo se suočiti i koji je tu da nas pripremi na nešto. Bez obzira kakav ishod bio…o tome ćemo brinuti kasnije. Sve ono loše u životu uvijek je tu da to sagledamo, prihvatimo i iz toga naučimo lekciju, zar ne?

Što možemo promijeniti?

Mijenjat ćemo ono na što možemo utjecati, a ono što nema veze s našim osobnim rastom i razvojem, nećemo se time opterećivati jer ni na što osim na same sebe ne možemo utjecati. Bez obzira koliko razmišljali o nekakvim lošim ishodima koji su se dogodili ili se mogu dogoditi, na nama je da se toga oslobodimo i pustimo to. S time ćemo se baviti kada za to dođe vrijeme, ali sada možemo raditi na isključivo sebi. Ako nam se nešto ne sviđa na nekome, ako nam se ne sviđa nekakva okolnost ili situacija, društvo itd. Činit ćemo sve da radimo i mijenjamo sebe. Uvijek možemo birati, ono što ne možemo ili se s time moramo suočiti… promijenit ćemo pristup prema tome i način na koji to gledamo.

Najvažnije je prepustiti se trenutku, a ne bježati ili se odupirati i boriti. Nema potrebe konstatno se boriti s nečim tj boriti se s našim vlastitim emocijama i mislima jer to uzrokuje da se naše tijelo krene boriti sa samim sobom. Ono što trebamo napraviti je prihvatiti sebe i naše misli. I moramo shvatiti da ne možemo utjecati na druge ljude, njihove odluke, njihove misli, razmišljanje, određene situacije i dr. Pronađi mir i ljubav u sebi, i nemoj gledati na stres kao na neprijatelja nego na nešto što ti pokušava pomoći i ojačati te, a ne uništiti.

Autor: Unknown (net picture)