Zašto muškarci puno brže zaboravljaju i nastave dalje nego li žene?

Sigurno ste se mnogo puta zapitale, između ostalog i ja, zašto je muškarcima toliko jednostavno i bezbolno preći preko nekih stvari pa čak i ako se radi o prekidu. Osim što ulogu igra i sama povezanost prema toj osobi te osjećaji, veliku ulogu u svemu tome imaju hormoni te moždane strukture. Da, muškarcima također upravljaju hormoni i u nekim područjima su značajniji, a u nekima vrlo niski jedva primjetni.

Amigdala i hipokampus – koja je njihova uloga u ljudskom mozgu i kako se razlikuje kod žena i muškaraca?

Ovo je jedan isječak na koji sam naišla tijekom istraživanja na internetu, te vas želim upoznati sa osnovnim funkcijama ove dvije povezane strukture čija je uloga vrlo važna i što su one zapravo:

"Utvrđeno je da amigdala i hipokampus - strukture u mozgu koje su uključene u emocije, učenje i pamćenje - igraju ulogu u širokom spektru poremećaja, poput poremećaja pažnje / hiperaktivnosti (ADHD), anksioznosti, depresije i shizofrenije. Istraživanje koje je istraživalo razvoj ove dvije strukture pokazalo je da razlike u dobi, spolu i pubertetskom statusu utječu na glavninu ovih moždanih struktura. Međutim, istraživači tek trebaju razumjeti dinamiku promjene volumena i oblika koja se događa između djetinjstva i rane odrasle dobi." - https://neurosciencenews.com/

Putanja rasta volumena ove dvije moždane strukture između muškaraca i žena je znantno različita. Iako se tijekom djetinjstva razlika u rastu nije pretjerano očitovala, kasnije u žena taj se rast krene usporavati, dok se kod muškaraca to usporavanje primjećuje tek u kasnim 20-ima. Iako kod hipokampusa razlika nije mijenjala tempo rasta, kasnije se to može vidjeti u kasnoj tinejđerskoj dobi kod muškaraca gdje se pokazao brži porast volumena.

Amigdala (upravlja emocijama – strah, bijes, tuga... kognitivnim funkcijama i dr.)

Opće je poznato da tijekom adolescencije spolne razlike u ponašanju se očituju više u žena nego u muškaraca, jer kod žena dolazi više do promjene raspoloženja i anksioznosti nego li kod muškaraca. U odnosu na žene, muškarci mogu brže osjetiti opasnost i na nju reagirati, u tome amigdala ima značajnu ulogu jer je vječito u borbi i strahu, te parijetalni korteks zaslužan za prostornu percepciju. Razina aktivnosti u mozgu je također različita i u žena jer je u žena mozak stalno aktivan, dok u muškaraca miruje. S toga žene više osjećaju i emotivnije su.

'Ženin mozak nikad ne miruje, za razliku od muškog. Zato je žena uvijek na oprezu', kaže britanski neuropsiholog dr. Anne Moir, autorica knjige 'Mozak spolova: Razlike između muškaraca i žena' (Brain Sex: The Real Difference Between Men And Women).

Hipokampus (upravlja informacijama, sjećanjima i memorijom)

Zbog poveće aktivnost u hipokampusu žene su sklonije demenciji obzirom na to da je hipokampus odgovoran za ono što se događa u našoj memoriji.

Sigurno ste primijetile kako u odnosu na muškarce mi žene puno više analiziramo stvari, puno više informacija prikupljamo, puno proširenije i dalje tj. unaprijed gledamo, vizualiziramo, planiramo itd. Dok muškarci žive za trenutak, trenutne događaje i emocije. Iako ih vodi amigdala, oni ono što kažu i pokažu – misle u tom trenutku, a ne zato jer će se to stvarno ostvariti u budućnosti, iako se ta budućnost odnosi možda već na par sati kasnije ili sutrašnji dan.

Žene razmišljaju o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Stvaraju svoje scenarije i događaje. Razmišljamo o riječima koje su nam izgovorene, o obećanjima koja su nam dana i ona koja su prekršena, planovima koji su se ostvarili i onima koji su propali, stvaramo viziju o budućnosti što može, a što i ne mora biti itd. Mi imamo svoj kreiran film u glavi kojim se vodimo, koji nas sprečava da krenemo dalje u odnosima kada je to potrebno i film koji osim što nas vraća u prošlost, također nas vuče u budućnost koja se neće ostvariti jer nešto što se dogodilo (u prošlosti) bilo je tada i više ne postoji, isto tako ne postoji ni budućnost kojoj smo se nadale. Naš mozak je ostao u memoriji koju smo mi same kreirale i nema doticaj sa onime što je zapravo bilo i gdje smo mi zapravo trenutno, nema doticaj sa stvarnosti.

Autor: Henn Kim