Možemo li se i kako (?) nositi sa negativnim mislima i emocijama

Naše misli i emocije polaze od psihološkog stanja koje se odvija u nama zbog određenih informacija koje smo tijekom života skupljali kroz slušanje drugih, na televiziji ili pak čitanja na internetu i društvenim mrežama, ostalim informativnim sadržajima, te osobnim iskustvima.

Sve to nas potiče na konstantno razmišljanje i tijek misli koji se odvija u našim umovima i emocijama koje odatle proizlaze. Određene misli ukazuju nam kako mislimo da bismo trebali nekoga gledati ili kako nekome/nečemu pristupiti. I time dolazimo do začaranog kruga silnih zaključaka koje na kraju krajeva više i ne možemo kontrolirati već oni kontroliraju nas jer je to sve dio naših navika.

Naše misli, realnost ili zabluda?

Nije bitno kakav je netko dobar ili loš jer zapravo sve na svijetu je relativno i mi tomu ne možemo suditi, ali opet vodimo se vlastitim poimanjem nečega i našim mislima. Svaka informacija kojom se mi vodimo stvara misao koja nam diktira kako ćemo se osjećati i na koji način ćemo razmišljati. Svako gledište je naše gledište iscenirano u našim umovima. Svaki problem je problem jer smo mi tako odlučili gledati na nešto. Svaka drama je drama jer je to naša misao. Sve je loše jer smo mi odlučili da ćemo se prepustiti količini informacija koja će nas tomu voditi. Mi kreiramo vlastitu stvarnost i biramo na koji način ćemo na nešto gledati.

Svatko u glavi kreira vlastite događaje i bira pristup. Recimo da nas zadesi nešto što mi smatramo lošim, hoće li to stvarno biti loše ili će to biti realnost koju smo mi sami stvorili u našim mislima? Nešto što je loše u našim očima, nužno i ne mora biti loše u očima nekog drugoga. Ili barem ta osoba bira gledati na to drugačijim načinom, zar ne? Nešto što je dobro nama, neće biti dobro nekome drugome. Jer mi ćemo tada sami odlučiti kako ćemo se osjećati po pitanju toga i kakve misli ćemo krojiti u glavi, dok će ta osoba kreirati nešto sasvim suprotno. I to je upravo ono što trebamo osvijestiti. Informacije stvaraju naše misli, naše misli dovode nas do zaključaka i ti zaključci stvaraju u nama emocije koje se projiciraju prema van. Što nam može oduzeti popriličnu količinu energije koja će se širiti na okolinu.

Ajmo za primjer staviti nekakav "najgori" mogući ishod, a taj je da izgubimo nekoga bližnjeg u smrtnom slučaju. Naš um odmah će stvoriti te negativne misli gdje će se ti signali proširiti našim tijelom i stvoriti one negativne emocije. Naravno da ćemo si dozvoliti osjetiti svaku od tih emocija i prepustiti osjećajima koliko god je to potrebno, ali s vremenom ono što trebamo učiniti jest odlučiti gledati na to drugačije. Prošlost ne možemo promijeniti i na neke stvari ne možemo utjecati koliko god čvrsto bismo voljeli da možemo, ali u sadašnjem trenutku – nakon nekog perioda kada budemo spremni – odlučit ćemo da je vrijeme gledati na tu određenu okolnost drugačije. Nećemo smatrati to lošim događajem, već možemo pokušati biti zahvalni na tome da smo u ovome životu imali priliku provesti neki period naših života s tom osobom i kao prirodan proces, kako dolazimo na ovaj svijet – tako znamo da trebamo i otići. I opet to nije loše jer iako netko nije fizički prisutan među nama, ne znači da nije prisutan uopće. Prisutan je u našim mislima koje nas podsjećaju na te lijepe trenutke i mi biramo da ćemo nastaviti koračati kroz život uzdignute glave, puni zahvalnosti.

Zašto imamo toliku potrebu voditi se našim mislima?

Da se vratimo na općenitu temu, svakodnevno se susrećemo s mnogo toga. Mnogo ljudi, mnogo situacija, mnogo trenutaka i ono što radimo je gledamo, slušamo, promatramo. I opet, mislimo. Stalno mislimo. Bilo o nečemu što je bilo u prošlosti; prije 5 minuta, 10 dana, 1 mjesec, 5 godina ili pak mislimo o onome što smo u tom trenu vidjeli. Sve to su NOVE informacije koje mi prikupljamo. Nakon nekog perioda, nekome ćemo tu informaciju koju smo stvorili u mislima prenijeti drugome.

Jeste li primijetili koliko sve što mislimo smatramo osobnim? Umjesto da samo promatramo i zatim tu misao pustimo, mi ju prigrlimo k sebi i ne puštamo.

Npr. Uđemo s nekim u nekakvu raspravu i automatski sve što kažemo ili učinimo je ono što proizlazi iz naših osobnih misli. I nije bitno što se u tome trenu događa ili što nam netko govori, mi ćemo se svejedno voditi našim mislima. Misao koju mi stvorimo u glavi u tome trenutku će biti naša realnost. Kada dozvolimo da naša misao postane naša realnost automatski isključujemo sve drugo oko sebe. Netko nam govori o jabukama, ali to nije bitno jer naša misao kreirala je kruške i to je naša realnost. Ono što mi mislimo – smatramo da smo to 'MI' sami. "Problem" s našim mislima jest taj da neprestano mislimo!

Mi NISMO naše misli, naše misli su velika količina prikupljenih informacija. Većina informacija je ono na što jednostavno ne možemo utjecati jer smo okruženi na dnevnoj bazi s toliko toga od ljudskih osjetila do toga što nas okružuje. Ono što čini nas je ono što projiciramo u našim umovima i zaključci kojima se vodimo. Ono što čini nas je ono što radimo, čime se vodimo u našim umovima i što izgovaramo.

Zaključak...

Sve što skupljamo, gomilamo, prikupljamo može biti naše, ali to nismo mi. Bile to materijalne stvari, druga bića ili naše misli koje se na nas odražavaju. Moramo naučiti da se nije potrebno poistovjećivati ni sa čime, biti ni pod kakvim utjecajima nego se jednostavno prepustiti životu. Nadzirati život onakvim kakav jest i pustiti naše misli da slobodno lutaju bez da imaju bilo kakav utjecaj nad nama. To se zove sloboda misli. Samo se prepustite na trenutak životu i činjenici da dišete. Osjetite taj život unutar sebe bez potrebe za analizom i kontrolom misli. Upravo tako ne dozvoljavamo našim negativnim mislima i emocijama da nas kontroliraju i da kontroliraju događaje unutar nas i oko nas.

Author: by Flamewolfthewhite (DeviantArt)