Razgovor započinje tamo gdje ti staješ i gdje druga osoba započinje

Komplicirani razgovori nisu slabost već sasvim obrnuto, kroz komplicirane i teške razgovore jačamo sebe i svoje samopouzdanje, te naš odnos.

Jedini period kada netko susreće naše potrebe bez da mi moramo nešto zuzvrat reći je kada smo neutralni, a to je period prije rođenja i tek pri samom rođenju.

Sve nakon našeg perioda odrastanja je dijalog u kojemu učimo izražavati svoje želje, potrebe, stavove, osjećaje, bol itd.

Razgovor započinje tamo gdje ti staješ i gdje druga osoba započinje.

Ta granica je vrlo važna jer svaki odnos baziran je na mome odnosu prema sebi dok sam s tobom i mom odnosu s tobom dok ja ne gubim sebe. Kako se držim tebe da ne izgubim sebe i kako se držim sebe bez da izgubim tebe. Upravo to je razgovor ujedno i odnos, koji ti s nekime održavaš. I to nije nešto malo, to nije slabost.

Važno pravilo svakog odnosa jest: "Ako želiš mijenjati drugoga, promijeni sebe."

Ako u odnosu uporno nastavljamo sa optužbama recimo: "ti ne radiš ovo, ti ne radiš ono, ti ne slušaš, ti ne čuješ" i dr., kroz takve stavove dobiti ćemo samo obrambeni mehanizam. Ako želimo ukazati na nešto, sigurno postoji bolji način na koji nešto možemo nekome reći/prenijeti. Umjesto da kritiziramo drugu osobu, zašto im ne bismo rekli što je to što mi zapravo želimo...bez da time apeliramo na nešto što oni ne rade ili nisu učinili. Jer bilo kakvo pogrešno izražavanje uzrokuje nesuglasice u kojima je druga osoba fokusirana na to da je kritizirana ili optuživana, što dovodi drugu osobu do toga da se ima potrebu braniti. Naravno, vrlo je i važno da druga strana prihvati ono što mi toj osobi prenosimo. Mnogi ljudi pokreću obrambeni mehanizam čak i kada ono nije potrebno, bez obzira na koji način je poruka prenesena.

Ali...

Umjesto da se pitamo: "Kako da promijenim svog partnera?"

Postavite si iduće pitanje, a to je: "Postoji li nešto što ja mogu promijeniti i nešto što je unutar moje kontrole?"

Postoji li mogući pristup kojim ću ja dovesti do drugačijeg odgovora/ishoda? Koji nužno neće završiti loše ili nesporazumom.

Jedino što možemo kontrolirati smo mi sami.

Katkada smo toliko fokusirano na sebe, vjerujemo da ulažemo puno, da je sve što radimo ili smo rekli ispravno, imamo svoj pristup i načine... ali zaboravljamo se zapitati je li to uistinu ispravan način/pristup? Jesam li stvarno učinio dobar potez ili je to nešto što samo ja smatram iz vlastite perspektive ispravnim? Kako se druga strana osjeća po tome pitanju? Kako je druga strana to shvatila iz svoje perspektive?

Vrlo je važno da u odnosima - KOMUNICIRAMO.

U komunikaciji je najvažnija stvar biti ravnopravan. Fokusirati se na osjećaje, slušanje, razumijevanje druge osobe, a tek onda na nas same. Zato je važno razmisliti o tome što smo rekli, prije nego li to kažemo. Razmišljati o načinu na koji ćemo prenijeti poruku, o tome kako ta poruka može biti shvaćena, što želim postići tom porukom, kako se ta osoba može osjećati po pitanju te poruke, koje riječi mogu ispravno koristiti u toj poruci koju prenosim i mnoge druge stvari.

Author: Unknown (picture found on 'Goodmenproject' internet page)