Opasnosti koje ishode voljenju nekoga tko ne zna voljeti nas

Mnogo puta našli smo se u situaciji gdje smo ostali u odnosu koji nije zadovoljavao, ne zato jer je nedostajalo ljubavi već zato jer nije bila ja podjednakoj razini. Voljeti nekoga nije dovoljno ako ne postoji partnerstvo i ako odnosu nismo predani po svim osnovama koje čine jedan odnos zadovoljavajućim. Postoje osnovni "zahtjevi" koji se moraju zadovoljavati kako bi odnos opstao.

Odnos nije uspješan ako ti u odnos uđeš - već ako u njemu ostaneš.

Ostaneš ne onda kada znaš da nema osnova koje zadovoljavaju uvjete u stabilnoj vezi, već onda kada obje strane podjednako zadovoljavaju osnovne zahtjeve. To znači da oboje zadovoljavate faktore koji će tu vezu uspjeti održati i izgraditi.

Sama ljubav nije dovoljna kako bi nešto opstalo, zato što je ljubav podupirena mnogim faktorima oko nje. Svrha odnosa nije o tome da ti konstantno važeš koliko i što netko u ulaže, već je svrha odnosa naprosto obostrano ulaganje i zalaganje.

Pitanje koje sebi trebamo postaviti jest: "Je li odnos funkcionalan, zadovoljavajući, zdrav i stabilan?"

Nije bitno voli li netko, već je li sam odnos voljen. Kada spomenem izraz 'voljen' pod time mislim na radnje koja su u "gore spomenutim osnovama" potrebne da vezu podupiru.

Da bismo izgradili taj voljeni odnos koji zrači ljubavlju kada uđeš u samu tu atmosferu, moramo ga na taj način i izgraditi.

Kada je sve u redu da atmosfera zrači puna ljubavi - kada dođe do nesporazuma i neslaganja da se njome rukuje ljubavlju. S poštovanjem prema tvojim osjećajima, s potpunim razumijevanjem tvojih emocija, gledišta, stavova i stajališta, sa pozornim slušanjem, da se u tim trenucima prema situaciji i partneru postupi sa osjetljivošću i empatijom, da ta osoba može doći na tvoju razinu.

Postoji velika razlika u tome kada nas netko voli tj. kada kaže da nas voli i kada zapravo pristupa odnosu i prema nama, s ljubavlju. Ljubav je akcija. To je konstantna radnja koja se mora hraniti kako bi bila održana. Čak i onda kada ljubav krene isparavati, da znaš kako postoje temeljne osnove u vašoj vezi koje će poduprijeti tu ljubav. Tako umjesto da odemo, znat ćemo da imamo sve zadovoljavajuće faktore u odnosu da on ostane funkcionalan.

Kada se netko odnosi i postavi prema nama s ljubavlju – oni nas NE povrjeđuju u isto vrijeme.

Kada netko kaže da nas voli, a pritom mi patimo u sebi i osjećamo bol jer ne vidimo da oni postupaju prema nama s ljubavlju. Npr. Kada dođe do nesuglasica i prepirke, u tom trenutku ne osjećamo atmosferu koja zrači ljubavlju bez obzira na trenutnu situaciju već osjećamo nelagodu, strah, negativne emocije i ljubav koja nestaje. To je ljubav koja je osnovana samo na riječima i koja nema temeljne osnove. Kada dođe do loših situacija, bez obzira radilo se o vanjskim ili unutarnjim faktorima između oba partnera, postojat će ti temelji koji podupiru tu ljubav jer se konstantno u taj odnos ulaže. Jer te situacije nisu problem, mi nismo problem, naš odnos nije problem. Problem i stres ne postoje – problem kreiramo mi u glavi sa našim mislima i razmišljanjem. To su zapravo sve mogućnosti koje mogu ojačati našu ljubav ako između nas postoji ta ljubavna atmosfera, koja je prethodno osigurana svim potrebnim faktorima.

Nema ljubavi ako je prisutna bol. Ljubav i patnja ne mogu postojati u isto vrijeme. Postoji ili bol ili ljubav. Ljubav znači biti potpora, osjećajan, empatičan, obziran, brižan, pun poštovanja, imati integritet, biti vjeran, predan, pružiti razumijevanje na istom nivou, zadrijeti nekome u dušu, razumjeti nečiju dušu. To su recipročne akcije.

Biti recipročan znači biti – uzajaman/obostran. Nisi recipročan ako jedno govoriš, a drugo radiš. Nisi recipročan ako ne znaš stajati iza svojih riječi koje se temelje na akcijama i obrascima tvog ponašanja. Nisi recipročan ako tvoji obrasci i akcije ovise o tome je li situacija dobra i loša. O tome kakve si volje danas. Ako ne možeš shvatiti partnera na njegovom levelu. Ako smatraš da se jedino tvoje želje i očekivanja moraju ispunjavati da bi bio zadovoljan. Ako dozvoljavaš svojim mislima i zaključcima da uvjetuju tvoj odnos prema vezi i partneru. Ako o tome ovise tvoje emocije i osjećaji prema partneru. To nije recipročnost i to nije dosljednost odnosu. Nisi recipročan ako je jedna strana spremna zadovoljiti sve faktore u odnosu, dok ih ti samo zahtijevaš,a pritom ideš kontra sebe i svojih riječi.

Ako taj odnos ne može napredovati, ako želja za napredovanjem i zajedničkim rastom nije JEDNAKA i OBOSTRANA. Moramo nastaviti dalje, a ne čekati da "prestanemo" osjećati nešto prema nekome kako bi otišli. Odnos koji ne pridonosi našem mentalnom i duhovnom rastu i razvoju prije svega, nije odnos u kojem trebamo ostati bez obzira na našu ljubav prema tom partneru. Jer ako nema jednake ljubavne atmosfere koja sadrži sve temeljne osnove koji će održati i graditi taj odnos, nema zdrave ljubavi. Ta ljubav klonut će kad-tad.

Poanta odnosa nije da te odvaja od samoga sebe i odmiče od tvoje vlastite svrhe, poanta veze je da te izgrađuje i vodi ka tvojoj svrsi. Da zajedno idete ka svojoj svrsi i da zajednički rastete.

Znaš da si u stabilnom odnosu koji se u punom smislu osnuje na ljubavi i svim temeljima, onda kada znaš odgovoriti na pitanje bez ikakvog zastajanja i razmišljanja, bez ikakve sumnje. Kada te pitaju: "Voli li te ta osoba?", da možeš reći sigurno – Da. Kada pitaju: "Kako znaš da te vole i zašto te vole?", da znaš nabrojati sve osnove po kojima se vidi njihova ljubav. Kada te pitaju: "Ovisi li njihova sreća o tebi", da znaš reći – Ne, sretni su sa mnom jednako koliko su bili sretni i prije mene.

Jer netko tko je bio sretan prije, znat će biti sretan sa tobom i u tom odnosu. Neće stalno očekivati nešto od tebe, neće stalno zaključivati nešto o tebi ili odnosu, neće stalno iskrivljavati sliku o odnosu i svom partneru. Znat će kako se ophoditi, znat će kako držati taj balans. Znat će pokazati ljubav onda kada je to stvarno potrebno u trenucima kada je najgore. Nećeš se morati pitati jedan dan vole li te, a drugi dan hoće li prestati i otići. Ljudi koji su +50 godina u braku, mnogo puta dosegli su razinu u kojem je ljubav krenula gubiti, ali čak i tada – ne moraš se zapitivati koja je tvoja uloga u životu te osobe. Ta ljubav ima temelje. Taj odnos ima temelje. I ta ljubav neće ispariti.

Kada im daš šansu i kada kažu da će biti bolji – jesu li stvarno spremni biti bolji ili ponavljaju iste obrasce svaki puta kada zagusti. Jesu li bolji ili ti nanovo postave upitnike iznad glave u tome vole li te uopće. Kada se ispričaju, je li to samo isprika koju čuješ ili ona koju vidiš. Slušaju li ono što im govoriš s razumijevanjem ili samo klimaju glavom i slažu se s tobom, ali kada ti trebaju potvrditi riječi i izjave kojima su ti punili glavu kao da im je netko postavio scenarij za čitanje - onda vidiš sve samo ne ono što bi trebao. Kada im kažeš zašto si povrijeđen, kako si povrijeđen i kako se osjećaš – kako se oni postave u tome trenutku? Jesu li ti podrška ili iniciraju sve kako bi potonuo dublje u svojim emocijama. Kada pokušavaš objasniti stvari – razumiju li te ili samo gledaju na sebe.

Važno je znati da nas netko u punom smislu shvaća i da možemo osjetiti kako su se njihova i naša duša spojile. Da osjetiš to ispreplitanje energije koja nadjačava svaku negativnu. Da ne osjetiš ego u nekome koji ugrožava naš odnos. Empatija – Recipročnost. Da možeš potvrditi kako je ta osoba dobar komunikator jer te razumije na tvom levelu. Da ta ljubav bude viđena kroz sve obrasce, a ne izgovorena riječima. Ako to netko ne može – ne zna kako te voljeti.

Author: Lucas Levitan (taken from internet)