Onoga koji želi ozbiljan odnos s tobom, ništa ne može spriječiti u tome da to ostvari

Uvijek kažem da će osoba učiniti sve za ono što mu je prioritet i što želimo, jer nas tome uči život od ranog stadija. Život nas uvijek uči da prvo riješimo ono što moramo i što se od nas očekuje, da napravimo ono što se od nas zahtjeva, da naučimo razlikovati prioritete i odrediti što nam je sve u životu važno kako bi imali smjernice kojima ćemo se voditi u trenutku i budućnosti.

Kroz život uvijek imamo stvari koje moramo napraviti...one koje se od nas očekuju i podrazumijevaju jer to život od nas "zahtjeva", te stvari koje su isto tako prioriteti iako neke imaju prednost pred drugom.

Ajmo gledati na to ovako:

1. Obitelj

2. Zdravlje – 'JA' ( i sve ostalo što uključuje mene kao pojedinca – želje, ciljeve, planove, hobiji, osobna posvećenost)

3. Školovanje/Posao

4. Prijatelji

5. Odnosi

Ovo je nešto što bih ja postavila kao svojih top 5 životnih prioriteta.

Dakle... prioriteti su nešto nama važno u životu, nešto što za nas ima nekakav životni značaj, te podrazumijeva da se za sve to trebamo boriti i da o tome trebamo brinuti, ako želimo da bude prisutno.

Kada se radi o odnosima stvari ispadnu kompliciranijima nego što bi zapravo trebale biti.

Pitanje je zašto? Iako smo kao bića društveni nekako uvijek ispadne da cijenimo sve samo ne osobe koje gledamo kao eventualne potencijalne partnere kada se radi o ljubavnim odnosima.

Jako puno ljudi želi stupiti u odnos s nekim i spremni su dati više nego inače dok zapravo ne dođe do toga da im se druga osoba u potpunosti preda. Tada se želje, tenzije, trud, volja i sve ostalo, smanjuje ili čak nestane.

Zašto tako lako prestanemo cijeniti nešto što smo toliko željeli s osobom koju smo željeli ili želimo, te najednom jednostavno sve vezano za tu osobu prestane biti bilo kakav prioritet. Ili sve drugo postaje veći prioritet kako bi opravdali nedostatak želje i zainteresiranosti za nekog ili određeni odnos. Jer smo željeli, ali ne dovoljno.

Kada netko nešto uistinu i istinski želi onda će poduzeti sve da taj prioritet i ostane prioritet u životu te osobe

-Zna se da nam je obitelj prioritet i da joj nećemo okrenuti leđa.

-Zna se da moramo ići na faks jer ga nećemo završiti.

-Zna se da moramo ići na posao u točno vrijeme jer se to zahtjeva za nas, ali je ujedno to naš prioritet.

-Zna se da moramo naći vremena za svoje prijatelje kako bi očuvali kontakt.

-Zna se da (ako imam) moram ljubimca izvesti u šetnju ujutro i navečer, te ga hraniti jer je to moj prioritet i on o meni kao ljudskom bići ovisi.

-Zna se da moram otići doktoru ako želim znati o kakvom problemu je riječ.

-Zna se da moram otići u trgovinu ako želim jesti kada dođem kući.

-Zna se da moram kontrolirati prehranu i vježbati ako želim skinuti kile i biti u formi.

-Zna se da moram zalijevati biljke ako ne želim da one uvenu.

-Zna se da se moram toplo odjenuti ako ne želim završiti s upalom mjehura, bubrega, pluća.

I još mnogo drugih stvari.

Stvar je toga što se u životu ništa zapravo ne mora, osim umrijeti.

Ali, postoje stvari koje se od nas očekuju, zahtjevaju i koje su nam prioritet, te smatramo da nešto 'moramo' učiniti pred nečim drugime. Ali, isto tako sve to radimo jer želimo.

Postoje stvari koje nam jednostavno ostavljaju pravo izbora, ali želimo se tome posvetiti jer smatramo da nam je to važno, s toga nije problem izdvojiti nešto vremena.

Govoreći o odnosima, toliko ljudi zapravo posustane pred tom "preprekom" i svime onime što jedan odnos "zahtjeva" kako bi se gradio i učvrstio. Kako bi odnos postao stabilan, kvalitetan i zdrav.

Ljudi toliko nepromišljeno skaču u odnose jer smatraju da se u odnos ne treba ulagati. Žele sve ponuđeno na pladanj ne shvačajući da ništa u životi nikad nisu niti će dobiti posluženo na pladanj. Nakon što počnu uviđati da ipak sve nije samo tako i da trebaju dati malo više od svog minimuma krenu se povlačiti i smišljati sve moguće izgovore i obaveze kako se ne bi morali posvetiti nečemu što bi im također trebalo predstavljati nekakav prioritet, kao i sve ostalo u životu.

Obično krenu preuveličavati "obaveze" za već neke od važnijih prioriteta ili jednostavno predstavljaju svog partnera kao nekoga tko "previše" zahtjeva.

Ta nespremnost, nedoumice, izgovori, premišljanja, neodlučnost i dr. jasno pokazuju kako ta osoba nije sprema posvetiti se tom odnosu, niti da ŽELI tu osobu.

Jer kada nekoga uistinu želiš - ne postoji jednostavno ta "prepreka" koja bi te spriječila da budeš s tom osobom i gradiš s njom život u kakvom god periodu života da si,

isto kako ne postoji ta "prepreka" koja te odvlači od toga da ispunjavaš svoje svakodnevne obaveze kao npr. odlazak na posao.

Neće te iznenadno upoznavanje neke druge osobe maknuti od tvojih prioriteta ako ti sam do njih držiš, niti će ti usporiti proces osobnog rasta i tvoga puta kojim ideš, to možeš samo ti.

Osoba o sebi i svom životu treba razmišljati bez obzira hoće li nekoga upoznati i s kime će završiti u odnosu (ako završi). Tvoj partnera nema veze s tim u kojem periodu života ti sebe počinješ tražiti i graditi.

Ne postoje izgovori poput:

Ja tebe želim, ja tebe volim, ja želim ovaj odnos, ja tebe cijenim i poštujem, ti ćeš biti moja žena, ja vidim našu budućnost, ja te želim no ne sad već kasnije, čekaj me samo da budem spreman itd itd.

A onda odjednom govore kako nisu spremni, kako si moraju posložiti život i još hrpu stvari. Pogotovo kada ti kažu sve to no svejedno uđu s tobom u odnos ili ti kažu nakon što su odlučili s tobom ući u nekakav odnos, ali im se više jednostavno neda jer nisu zainteresirani. No bila im je potrebna pažnja, bilo im je lijepo, htjeli su benefite veze, malo seksa no radije se ponašali slobodno nego ulagali truda u odnos.

Svatko na ovom svijetu zna da će se jednog dana oženiti/udati. Osim ako to ne žele i žele provesti život sami ili jednostavno dogode se okolnosti pa čovjek ostane sam u životu. No, svatko zna da će upoznati nekog, jednom, i skrasiti se s tom osobom bez obzira bili u bračnoj zajednici ili ne.

Dakle, svatko od nas se priprema kroz život za to.

I nije uopće bitno je li netko spreman sada ili će biti za 10 godina jer kada znaš da si upoznao 'TU' osobu za sebe, onda nema čekanja i premišljanja i izgovora poput: nisam spreman 'još'. To ne postoji jer kako gradiš sebe i spremaš za život isto to ćeš činiti uza svog partnera u vezi kojeg si OZBILJAN, no to ćete raditi zajednički jer ste jedno drugome prioritet.

Kada vas netko želi, onda vas želi. Život je pre kratak da bi čekali nekoga da vidi našu vrijednost, da vidi kako smo možda baš mi suđeni njima, da odluči kada će biti spreman, da budemo toj osobi prioritet kao i taj odnos. Budite s nekim tko će biti spreman i tko je pronašao sebe, prije nego li vas upozna. Budite s nekim tko vas je čekao cijeli život i odlučio da ne postoji taj "problem" ili "prepreka" koja će dozvoliti da vas ta osoba izgubi i spriječi u tome da s vama gradi budućnost. Budite s onim koji ne mora razmišljati o tome je li spreman jer zna da je spreman bio prije i bit će sada nakon što vas je upoznao jer to – ŽELI i jer je OZBILJAN.

Author: unknown (pixabay)