Najbitnije je što ti misliš o sebi, a tek onda što drugi kažu!

U ovoj temi posvetit ću se ljudskim nepravilnostima i nesavršenstvu, te kompleksima koje mi stvaramo sebi sami, te onima koje nam stvaraju drugi. Ova tema vrijedi doslovno za osobe oba spola, ali osvrt na temu će mrvicu više biti posvećen ženama obzirom da danas ima jako puno žena koje ne shvaćaju svoju dubinsku vrijednost i spoznaju. Dakako, nemam namjeru nikoga uvrijediti i želim da znate kako je sve što ja pišem isključivo dio mog mišljenja te stavova u odnosu na neke stvari.

Degradiranje i diskriminacija danas nisu nepoznanica, ona rastu iz dana u dan te se sve više i više šire među ljudima, pogotovo mladima (ali čak i starijima). Danas tome, u odnosu na godine i godine prije, najviše pridonosi utjecaj putem društvenih mreža, obzirom da ljudi iza ekrana imaju znatno veću "slobodu" nego bi imali u javnosti (iako ih to ne sprečava u naumu da budu zli prema nekome čak oči u oči, pogotovo ako ih je više). Većina pojedinaca voli pažnju, pogotovo kada se netko uporno slaže s njima bez obzira ako su i sami njihovi stavovi i mišljenja loši, fali ljudske empatije pa čak i dašak realnosti.

Svi smo mi različiti bilo izgledom, materijalnog smisla, karakterno i u osobnosti, ponašanjem i stavovima, ciljevima, principima, željama, snovima i dr. Neke osobe se razlikuju od većine zbog bolesti koje su ih snašle ili zbog životnih okolnosti i situacija, neki ljudi jednostavno žele biti drugačiji jer znaju da mogu biti i jer se žele isticati od većine pa makar to bila drastična promjena fizičkog izgleda ili načina na koji se odijeva. A neke osobe se jednostavno izdvajaju od drugih jer NE žele raditi na sebi, ili jednostavno postoje stvari koje se NE mogu promijeniti jer smo rođeni onakvi kakvi jesmo. Postoje nedostaci koji se mogu promijeniti, a postoje oni koje moramo prihvatiti jer nemamo nikakav utjecaj na njih iz bilo kojeg razloga.

Prva poanta: svega ovoga napisanog je ta, da mi kao pojedinci nemamo pravo suditi nekome drugome iz bilo kojeg razloga (osim ako ta osuda nije vezana za nekakvo teško kazneno djelo - u čijem slučaju trenutno ne pričamo, no možda čak ni tada), pogotovo ako se to nama osobno ne sviđa ili nam iz bilo kojeg razloga ne odgovara. Nemamo pravo omalovažavati nečiju vrijednost kao osobe bilo izvanjski ili nutarnje, pogotovo ne kako bi sebe time uzvisili i podigli si ego. Time zapravo obezvrijeđujemo sami sebe kao osobe, kao čovjeka.

Druga poanta: koja vrijedi za sve one koji nisu ti koji sude, već su oni koji bivaju suđeni, jest ta da je iznimno važno prihvatiti samoga sebe onakvim kakav usitinu jesi, na kakav god način i u kojem god pogledu se razlikuješ od drugih, iako ne zadovoljavaš današnje "standarde", nije bitno što će netko reći, već što pojedinac misli o sebi samome, a onda se takav treba moći i željeti prihvatiti i pokazati drugima s ponosom. Nakon što zavoliš samoga sebe, činjenica koja je ujedno i najveća prepreka, tek nakon toga, sve ostale prepreke se smanjuju i puno ih je lakše prijeći, a to je i sama činjenica da radiš na sebi zbog sebe, a ne zato jer to netko od tebe traži. I tada nestaje sve ono negativno u tvojim mislima - strah/nesigurnost- ono što te sprečava da napraviš korak dalje, a to je korak ka pozitivnosti i njenim promjenama. A ovdje govorimo o unutarnjim i vanjskim promjenama jedne osobe kao cjeline.

"Prihvaćaš se u cijelosti kakav god da jesi i mijenjaš se zbog sebe, a ne drugih."

Skinuto s neta