Ljubav prema sebi je bitna, ali svijest o sebi samome je važnija

Uvijek ću reći kako smo kao ljudi vrlo kompleksna bića. Ne može se ne primijetiti kako... što vrijeme više protiče to se više ljudi mijenjaju, zapravo stvar je toga koliko naše loše strane zapravo dolaze do izražaja. Život kao da prolazi sve brže, "napredujemo" u nekim novim područjima koja postaju sve značajnija za nas i kako ćemo živjeti ovaj život, a ljudi kao da se sve više gube.... u drugima i u sebi samima. Kao da gubimo vlastiti identitet, svoje vlastito 'ja' ili jednostavno ne možemo doći do svojeg 'ja'?

Obzirom da sam već u neku ruku pisala o 'ljubavi prema samome sebi', u ovoj temi držati ću se onoga što se danas jako rijetko spominje, a zapravo je vrlo važno.

Prije nego li krenem o tome, posvetiti ću jedan dio o (čisto da znate u kojem smjeru idem):

Ljubav prema sebi ...

Danas je 'ljubav prema sebi' već pomalo postala i dio trenda. Toliko je nekada teško prihvatiti sebe i zavoljeti sebe da se to počinje sve više i više gurati naprijed, nekako "nametnuti". I podrazumijeva se zašto, kroz život nas uče svemu samo ne tome kako zavoljeti sebe, zadovoljiti vlastite potrebe, razvijati naše snove i želje, ići putem koji nam je suđen, biti ljubazni prema sebi samima, baviti se stvarima koje nas ispunjavaju - ne onima kojima moramo, prihvatiti kako nismo svi fizički isti i da se uvelike razlikujemo jedni od drugih. Nekada nam se dogodi da jednostavno ne možemo zadovoljiti druge zbog okolnosti koje možemo, no nekada i ne možemo promijeniti. Na neke stvari u životu ne možemo nažalost utjecati nego ih trebamo prihvatiti. Iako su, ajmo reći, današnji standardi ljepote i generalnog izgleda i dojma nametnuti... što nam još više otežava stvari da budemo prihvaćeni i da se tako osjećamo... zato je važna 'Ljubav prema sebi'. Bez obzira kako izgledali, kako zvučali, čime se bavili, koliko zarađivali. Hodali po ulici sa glavom ili bez glave - Ljubav prema sebi je bitna.

Uz sve ovo gore navedeno, jeste li možda ikada upoznali nekoga u kome ste vidjeli da uspijeva iskriviti samu percepciju i smisao ove tematike? Npr. upoznali ste nekoga tko vam je ostavio dojam da je toliko prepun ljubavi prema sebi, da prihvaća ujedno i druge... no kako je vrijeme prolazilo, shvatili ste da to zapravo nije ni približno tako. Zašto?

Nije samo bitno što netko kaže ili kako se postavi već kako djeluje, kako govori, kako zrači, kako gleda na sebe kada je pitanje realizacije svojih mana, postupaka, riječi, načina i principa, stavova itd.

Ljubav prema sebi je jedan mali isječak nečega pozitivnoga, jedan mali korak u pojedinca koji se proširuje i omogućuje nam pozitivno razmišljanje prema sebi i drugima. Ali, što može biti važnije od toga?

Što je 'ljubav prema sebi' bez samosvijesti?

Sada kada smo razabrali što predstavlja 'ljubav prema sebi', koja je onda zapravo uloga samosvijesti?

Gore sam vas pitala jeste li ikada upoznali nekoga tko je uspio iskriviti cijelu percepciju o sebi.... dakle voli sebe, nema problem s drugima, ne sudi, ne kritizira...no međutim, kada osoba treba raspoznati svoje greške, kada treba pokazati određene granice pogotovo ako se radi o nekome drugome, kada treba doseći određenu razinu empatije da uvidi što je krivo rekla/napravila i koliko je nekoga time povrijedila ili mu učinila nažao.. ta osoba se jednostavno izgubi.

Jednostavno vidiš kada netko nije svjestan sebe u toj mjeri da shvati kako neki određeni postupci, ponašanje, ophođenje, način komunikacije i izgovorene riječi koje su njemu samome "normalni" jer on sebe smatra otvorenim ili iskrenim - jednostavno s druge strane nisu u redu. Zašto nisu u redu? Ne možeš doći nekome i reći: "Ti si kriv što si se rodio, svijet bi bio bolje mjesto bez tebe", bez da dosegneš razinu svjesti o tome koliku težinu ima to nešto što si nekome rekao,učinio ili kako si se prema nekome ponio. Iako je to tebi prihvatljivo iz nekog razloga, to ne znači da je to nužno ISPRAVNO.

Samosvijest je sposobnost da sebe vidimo jasno i objektivno kroz refleksiju i introspekciju.

Ono što mi danas kao ljudska bića radimo jako često... u čemu ujedno i griješimo, je činjenica da se vodimo samo time kako trebamo voljeti sebi same i biti sebi najbitniji, no isto tako uopće ne doćivljavamo ono loše u sebi, nego to prekrivamo tako da time stvaramo percepciju o nekome drugome iako nismo svjesni da je ta percepcija zapravo slika nas samih.

Npr. vi učinite pogrešku, nekoga tretirate loše ili se postavite loše i ta osoba vam želi ukazati kako to nije od vas bilo u redu i pokaže vam svoje osjećaje...ono što vi napravite iduće je to da zanemarite što vam je osoba rekla i činjenicu da vam je otvorila osjećaje po tom pitanju i krenete se toj osobi podsmjehivati ili kolutate očima ili krenete kritizirati i ponižavati, jednostavno gledate tu osobu s visoka jer ne smatrate da ste u bilo čemu pogriješili. Dakle niste svjesni sebe i onoga što se učinili ili rekli, niste svjesni da je to bilo loše. Možda ne vama osobno, ali je bilo loše po nekome drugome!

- Nekada nečije pogreške nisu naše vlastite.

- Nekada je percepcija nekoga drugoga o vama, samo reflekcija njih samih. Spoznaja do koje oni sami trebaju doći,

- Nekada trebamo obratiti pažnju na to na što nam drugi žele ukazati... pogotovo ako u nečemu više puta griješimo ili mi sami krivo postupamo, moramo moći dobronamjerno prihvatiti što nam netko govori kako bi spoznali u čemu je problem i na tom problemu poradili.

- Svi mi imamo trenutke, navike, emocionalno slijepe točke u kojima smo u stanju povrijediti druge iako je to što kažemo il napravimo nama prihvatljivo, te iako nije bilo namjerno. Umjesto da okrećemo glavu pred time i zatvaramo oči, moramo postati svjesni i objektivni prema sebi kako bi postali bolja verzija sebe.

- Ako ti netko kaže da si ga povrijedio, slušaj ga! Ako ti navede razlog zašto... poradi na tom razlogu i pokušaj uvidjeti odakle on proizlazi kako se ubuduće nebi ponavljao.

- Pokušaj uvijek razumijeti svoje emocije kako bi mogao razlučiti odakle one proizlaze. Isto tako će ti biti lakše dosegnuti razinu empatije prema nekome drugome kako bi mogao shvatiti i njihove emocije.

- Nemoj donositi odluke samo zato jer su tebi poznate, prije nego li doneseš odluku o nečemu...pogotovo ako je odluka vezana i da nekoga drugoga. Zapitaj se prvo je li to ono što uistinu želiš ili samo nešto s čime si već upoznat.

- Što se više trudiš upoznati nekoga na intelektualnoj, duhovnoj i emocionalnoj razini... lakše ćeš ih zavoljeti, isto kao i samoga sebe.

Author: unknown (pixabay)