Ljubav prema prirodi i njezina istinska važnost.

Zašto je važno razumijeti prirodu?

Priroda je sve što nas okružuje, bila je ovdje i prije samog postanka čovjeka. Ona je puno više od samih elemenata koji su važni za našu egzistenciju. Činjenica je da 'čovjek' bez prirode nema svoju funkciju, iako ona može opstati bez čovječanstva, mi ne možemo opstati bez nje. Dugujemo joj veliko poštovanje i zahvalnost, toliko nam toga nudi i toliko nas tomu podučava, mi bi trebali biti ti koji će je prigrliti ka sebi i postati jedna cjelina s njom. Toliko je besprijekorna, beskrajna i njezinu dubinu katkada je teško razumijeti, ne možemo ju shvatiti i približiti joj se ako ćemo kao bića raditi vrijedonosnu podjelu i smatrati se jačom i utjecajnijom od nje same.

"Love the world as your own self; then you can truly care for all things." - Lao Tzu

Moramo shvatiti da kao ljudi ne možemo uvijek biti na vrhuncu i da se bez nas može, ali mi ne možemo bez onoga što nam ona nudi. Trebamo naučiti gledati dublje ispod površine i cijeniti ono što nam je pruženo, kada bi priroda mogla govoriti riječima, sigurna sam da bi nas njezine riječi pogodile zbog našeg odnošenja prema njoj. Ali, zato nam je počela tu bol pokazivati, no mi odbijamo vidjeti.

Planine, kamenje, drveća i ostale biljke, jezera i rijeke, more, vjetar i kiša, životinje, nebo i oblaci, Sunce i Mjesec, zvijezde i Svemir.

Zrake sunca obasjavaju lišće koje šušti od udaraca vjetra koji pomiče granje dok se one obavijaju jedna o drugu kao ples ptica koje lete nebom koje krasi more bijelo-sivih oblaka, osluškivanje šuma potoka, vode koja se istim ritmom slijeva nizvodno i odbija o kamenje koje izvire iz zemlje obavijeno zelenom mahovinom, i šuštanje lišća u daljini kojom koračaju male šumske životinjice čija prisutnost briše svaki osjećaj usamljenosti i ostavlja trag u zemlji poput boje kistom na komadu platna i njihovi otisci ukazuju na jedinstvo spoja tih bića i zelenog okruženja.

Onda kada padne mrak i sve postane jedna velika crnina koju obasjava bijeli sjaj mjesečine i zvijezde koje krase nebo poput kapljica rose na listovima u jutarnjem buđenju sunca. Te 'sjajne točkice' miljama daleko, prikazuju onu istinsku i dubinsku čar neba i njegove ljepote pred kojom smo toliko mali. Omogućuje nam da se izgubimo u mnogim pitanjima i tražimo poruke koje dolaze iz dubina svemira, koji je jedan i jedinstven, a njegova istina beskonačna.

Moram li uopće spominjati ples valova i morske struje, koja se gibaju morem jedan za drugim, bijele krijese sjajne poput bisera koje nastaju približavanjem valova ka obali zbog jačine vjetra koji udara površinom, i krase pučinu svojim sjajem i mirisima koji ti opuštaju dušu i daju onaj potreban osjećaj slobode koji želiš osjetiti duboko u sebi.

"Postani jedno s prirodom i pronaći ćeš sebe."

Autor: Robert Mulholland - Sculptures in the forest