Koja je naša svrha? Jesmo li svjesni tko smo? Što je život, a što smrt?

Sigurno ste mnogo puta izazvali znatiželju u sebi postavljajući si mnogobrojna pitanja poput: "Koliko je planet zapravo velik? Kolika je veličina Svemira? Postoji li beskonačnost? Koliko daleko seže? Kako je sve nastalo? Koji je početak i koji je njegov kraj? Ima li života prije smrti? Ima li života nakon smrti? Što znači moje postojanje? Kako sam nastao? Postojim li uopće? Što je život zapravo? Što je smrt? Tko sam ili što sam ja? Koja je moja svrha? Jesmo li mi jedina bića u Svemiru? Postoji li život negdje drugdje? Što je raj, a što pakao? Što su sile?", te mnoga druga pitanja kojima vjerojatno i nema kraja, pa ni konkretnih i potvrđenih odgovora. Samo znatiželja, misterij, zagonetke i pretpostavke.

Kolika je zapravo razina naše svijesti? Koliko smo zapravo u stanju doživjeti sebe i okolinu, i kakvo je naše saznanje te spoznaja osobne svijesti. U stanju svijesti navodno leže sve bitne ljudske odrednice. Navodno je jedino čovjek kao takav svjestan što se u njemu događa. Znamo da mislimo u trenutku kada mislimo, znamo da osjećamo u trenutku kada osjećamo, znamo u kojem trenutku djelujemo i kako postupamo - ako kada to činimo. Svjesni smo stanja u sebi i oko sebe, vremena i prostora, događanja i djelovanja, kakvi smo bili jučer, kakvi smo danas, kakvi ćemo 'možda' biti sutra.

No je li to uistinu tako?

Jesmo li uistinu dosegli tu razinu svijesti, do te mjere da ju zapravo razumijemo i što ona jest?

Katkada se čini da si svjestan nečega, ali zapravo spoznaš da je to bila nekakva trenutačna ili privremena zabluda.

Svijest se može prezentirati na više načina, ali sa psihološke strane i naše vlastite spoznaje. Možemo li s pouzdanošću reći kako smo svjesni naše vlastite pojave, prisutstva, života, generalno 'postojanja' i svega čime smo okruženi.

Znamo da smo nekakva bića koja dišu, slušaju i govore, osjećaju i misle, kreću se i miruju, pokazuju i rade, misle i djeluju, ponašaju se i razumiju itd. Ima nas toliko da se ne može izbrojati, brojke rastu, izgledamo isto ali smo toliko različiti i imamo jednu svrhu, koju? Koja je naša svrha u ovako velikom svijetu. Što ja kao pojedinac predstavljam i što mi je činiti.

Toliko toga znam, a zapravo znam da ne znam ništa. Toliko ljudi poznajem, ali zapravo znam da ne poznajem nikog. Toliko toga vidim, a koliko toga još i nisam vidjela, te možda i neću. Toliko sam mala u ovom velikom 'beskonačnom' svijetu. Toliko mala da se katkad izgubim u svom postojanju, ili nepostojanju (?)

Hodam, gledam, slušam, vidim, čujem, govorim, šutim. Vidim sve, a ne vidim ništa - tko vidi mene? Mogu pretpostaviti da imam ulogu u svom mikrokosmosu. Ostatak svijeta ne zna ni da postojim. Ni ja ne znam tko sve još tamo biva i postoji. Koliko je toga prisutno među nama, a nismo svjesni ni sebe samih. Barem ne ja, ...ili...? Mogu pretpostaviti koja je moja trenutačna uloga u ovako velikom svijetu, to mi može biti vodilja za budućnost koja možda i nema kraj. Što god 'kraj' kao takav značio. Znam da trebam uživati i živjeti u životu. Što god 'življenje' predstavljalo. Znam da trebam biti svjesna, iako nisam sigurna čega - svjesna.

Picture taken from Pinterest