Kakav pristup trebamo imati kada prilazimo ljubavi i odnosima

Ljubav je pokret, stvaranje, konstantna promjena, događanja, nadogradnja, rast. Svrha ljubavi nije u tome da pronađemo pravu osobu, već da budemo prava osoba. Ona nas mijenja u svakome pogledu u kojemu osoba može iskusiti promjenu. Kada tražiš pravu osobu – možda ćeš imati ljubavnu priču, ali ne nužno i životnu priču. Mnogo ljubavnih priča zapravo nikada ne postanu životne priče, ali zašto? Mnogi imaju lijepa iskustva s drugima radilo se o par dana ili nekoliko godina, ali to nužno ne integrira tomu da postane život. Ono to neće postati samo od sebe ili zato jer mi uporno tražimo nekoga ili nešto.

Život je puno više od samoga osjećaja ljubavi. Život je konstantna izgradnja i nadopuna. Život je neprestano stvaranje i razvijanje.

I upravo takav život je nešto što dijeliš sa svojim partnerom, a ne samo trenutni osjećaj. Osjećaj koji se dogodi i od kojega se očekuje da tamo čeka i ne pomiče se.

Ljubav nije samo: ahh sada se osjećam ispunjeno, smireno, potpuno, ali za par mjeseci taj osjećaj će izblijedjeti.

Ljubav nije zahtjev, očekivanje, uvjet. Ljubav nije ego, ponos, međusobno nadjačavanje, uspoređivanje, okrivljavanje, nadmudrivanje, nametanje riječi i misli drugome partneru, natjecanje i prepucavanje oko toga tko se više trudi ili se ne trudi - na koji način i kako.

Ljubav je unutarnje stanje koje se događa u nama, a ono što radimo vani je podložno uvjetima. Ona nije površna, sebična, pohlepna. Ljubav je takva kakva jest, čista je i jedinstvena. Ona je potpuna i iskrena.

Koja pitanja je ispravno postaviti u određenim problematičnim situacijama?

Kada u odnosu dođe do određenih nesporazuma, nesuglasica, prepirki, diskusija, loših trenutaka, okolnosti i situacija između dvoje partnera iz kojeg god razloga…. Partner u kojemu se stvara nesigurnost i nelagoda, te sumnja si postavlja sljedeće pitanje: „Kako se osjećam?“, „Jesam li sretan?“ To nije uvijek ispravno pitanje, to pitanje je samo jedan mali segment u moru drugih pitanja. Jer naši osjećaji mijenjaju se kao i naše raspoloženje iz trenutka u trenutak glede bilo čega u životu.

Ljudi koji se zaljubljuju pa odljubljuju, nisu bili uopće niti zaljubljeni.

U jednom trenu imaš razloga biti sretan, u drugom si nesretan. Sada sam motiviran pa sam onda lijen i nesiguran. Sada sam ispunjen pa opet prazan. Sada želim nešto napraviti, a u idućem trenutku ne želim ništa.

Kako bi očuvali naše osjećaje i ljubav kao takvu, trebamo taj osjećaj stalno njegovati, paziti, graditi, izražavati, razvijati. Nećeš se zaljubiti u nekoga, a onda očekivati da će taj osjećaj trajati i biti poput onoga prvog puta ako njemu ne pridonosiš ni na kakav način ili pak na sasvim pogrešan način. Upravo zato ljubav je poput života konstantna nadogradnja, stanje u pokretu, razvijanje i dr. Nije dovoljno samo zaljubiti se i onda ne činiti ništa da naše stanje opstane. I kada smo sretni, ta sreća neće nas stalno držati osim onda kada ju njegujemo i brinemo o tome da ona bude prisutna.

Postoji li doista problem ili smo ga mi sami stvorili?

I zato nije dovoljno samo si postaviti pitanje: „Kako se osjećam u vezi - nekog?“ To je samo jedno od pitanja. Katkada osjećaj dolazi nakon izvršene radnje. Jesam li učinio stvari ispravno? Jesam li što god mogao promijeniti? Jesam li što god mogao spriječiti? Jesam li zadovoljio svog partnera? I opet polazimo od sebe, a ne drugoga. Osjećam li se ovako zato jer je moj partner "kriv" ili sam mogao što god promijeniti i postaviti se drugačije da situacija ispadne drugačijom? Kako bih se tada osjećao? Katkada se i ne radi o našim osjećajima već o našim razmišljanjima koji se odraze na naše osjećaje.

Ako nismo u mogućnosti sagledati svaki segment i situaciju racionalno, vrlo lako može doći do toga da sami sebe dovedemo u određene zablude. Iz tog razloga vrlo je važno biti svjestan sebe u svakom pogledu i uvijek, ali uvijek poći od sebe i naših pogrešaka, zaključaka, uvjerenja, mišljenja, stavova jer upravo u svemu tome leže stvari koje ne vidimo, a trebali bi promijeniti jer nam daju pogrešne odgovore na neka pitanja koja nas zanimaju.

Vrlo često bježimo od situacija, okolnosti, ljudi i problema jer ne znamo kako se nositi sa sobom, a kamoli nečim/nekim drugim. Postavljamo pogrešna pitanja i dajemo si pogrešne odgovore. Polazimo od svega drugoga samo ne sebe samih. Zapravo sami učinimo sve da zakompliciramo situaciju i stvorimo problem tamo gdje ga nužno i nema. Mi smo sami kreatori sreće kao što smo sami kreatori problema.

Često donosimo odluke samostalno, nepromišljene zaključke, izdvajamo i guramo partnera od sebe kao da on nije dio toga odnosa, ali ljubavni odnos nije samo jedna osoba - ljubavni odnos su dvije osobe zajedno.

Author: James R. Eads