Kada se prestanemo voditi potrebom za očekivanjem – tek tada će naši odnosi bolje funkcionirati

Kada bi sagledali razloge zbog kojih ljudi danas ulaze u odnose, te kako funkcioniraju ti odnosi, vidjeli bi da je većina tih odnosa – nezdrava. Mnogo ljudi danas osjeća se isprazno sa samima sobom i izgubljeno, te je jedini način da osjete potrebnu punoću i sebi samima ta da stvore odnos s nekim.

Kada smo u odnosu s nekim i taj odnos je prije svega dobar, osjećamo se potpuno i zadovoljni sobom i našim partnerom. Kada nemamo dobar odnos, osjećamo se nepotpuno. Zašto se osjećamo tako? Zato što ne shvaćamo da osjećaj upotpunjenosti ne polazi od nekoga drugoga već nas samih i unutarnjeg odnosa koji mi imamo sa sobom samima. Nisu drugi izvor naše sreće, ono što je u nama je izvor naše sreće.

Nije posao nekog drugog da nas upotpuni ili zacijeli na bilo kakav način.

Ako smo mi duboko u sebi prazni, osjećat ćemo se prazno i pored našeg partnera. Ovakve stvari događaju se i događat će se sve dok pojedinac ne počne otkrivati ovaj život u svim svojim dubinama i dimenzijama. Kada shvatiš tu dubinu, moći ćeš shvatiti i svoju vlastitu, a onda i u svoga partnera. Bit ćete dvije potpune cjeline zajedno u ovome životu koje se iznova izgrađuju i rastu zajedno, te uživaju u dubinskim čarima ovoga života koji nam je podaren.

Kada nismo spoznali sebe i ljepotu ovoga života, jako teško je stvoriti zdravi odnos jer se počnu stvarati kojekakva očekivanja samo kako bi mi bili potpuni i zadovoljni. Kada taj partner ne ispuni ili ide mimo naših očekivanja, onda dolazi do nesuglasica i dilema u odnosima. Odnos postaje bolan i pun nerazumijevanja jer svatko gleda na sebe i vlastita očekivanja.

Odnos se ne bi trebao stvarati i graditi na potrebama nečijih očekivanja i zaključaka.

Sva očekivanja i zaključci koje mi kreiramo u glavi na dnevnoj bazi, to je nešto što nitko ne može ispuniti. Mi nismo programirani kako bi ispunjavali nečija očekivanja jer ta očekivanja izmjenjuju se svakoga trenutka i apsolutno nitko, ali nitko to NE MOŽE ispuniti. Ta očekivanja konstantno mijenjaju ljude zbog čega ne postoji dosljednosti koja je u odnosima najvažnija. Jedna osoba tijekom života možda će biti dosljedna svojim očekivanjima, ali druga osoba će ta očekivanja neprestano izmjenjivati jer se njegova percepcija i iskustva izmjenjuju. U svim tim očekivanjima odnosi postanu ratno polje što nije "pravilo" ljubavi. I unutar četiri zida ne vidimo zapravo što se sve događa u tim odnosima među partnerima, ali znamo da se događa svašta. Možda ljudi stvaraju buku međusobno ili pak "rješavaju" sve mukom i tišinom, možda jedan partner pokazuje reakcije dok drugi izbjegava bilo kakvu potrebu za interakcijom i sve to događa se jer ne drže isti tempo, jer su njihova očekivanja različita.

Kada volimo nekoga...

"U današnjem svijetu, hoćemo li voljeti nekoga ili nećemo ovisi o tome koliko toga osoba ispunjava po našim očekivanjima i parametrima. Naša ljubav postaje prevrtljiva iz raloga što je netko učinio nešto što se nama ne sviđa. Niti jedno biće neće biti 100% ono što mi želimo jer nitko nije stvoren prema našim željama i očekivanjima. To je ono što nas pojedinačno i razlikuje jedno od drugoga. Svatko ljudsko biće na ovome svijetu će vas prije ili kasnije razočarati i oni nužno ne moraju nešto pogrešno učiniti da bismo bili razočarani, već je problem u tome što nitko ne može ispuniti naša nerealna očekivanja koja mi od njih želimo.

Mogu li ja ispuniti nečija očekivanja? Možeš li ti ispuniti nečija očekivanja u potpunosti? Ne. Jer to nije moguće, možda samo djelomično i to ovisi o njima samima, a ne o nama i tom očekivanju." - Sadhguru

Ono što mi sami nismo sposobni ispuniti nekome, ne možemo tražiti tj. očekivati od nekoga drugoga jer u svačijim očima mi smo različiti. Svatko nas vidi onako kako nas želi vidjeti. Svi mislimo da postoji idealna osoba za nas koja će se samo pojaviti pred nama, ali to nije tako jer idealna osoba NE postoji. Postoji samo osoba onako kako ju mi vidimo i bit će idealna ako ju takvom želimo vidjeti. Ako se mi osjećamo sretno i idealno iznutra, svatko u našim očima može biti upravo takav.

Zašto uopće ulazimo u odnos kako bi pronašli sreću? Sreća treba već postojati u nama

Jer kada nemamo stvoren odnos s nekim, osjećamo se tjeskobno, prazno, depresivno i usamljeno. Mi smo društvena bića koja tempo života održavaju kroz interakciju s drugim ljudima.

Zatim tražimo odnos kako bi osjetili sve što čini ljudsku potrebu od sigurnosti, razumijevanja, fizičkog kontakta, potrebe do ljubavi. Želimo se osjećati sretno i radosno jer bez toga smo isprazni. U prijevodu uporno želimo prenijeti odgovornost na drugu osobu kako bi mi bili sretni. Želimo iskoristiti drugu osobu da zadovolji naše potrebe, te kreiramo očekivanja kako bi tu osobu prilagodili sebi i svim svojim potrebama, kako bi ta osoba postala drugi - MI.

Kada smo u odnosu, taj odnos postaje sredstvo naše sreće koju ćemo mi željno iskazati, ali svrha odnosa nije ta da mi tražimo sreću. Jer sreća mora biti u nama i prije nego li uđemo u odnos s nekim. Sreća je svugdje oko nas ako znamo gledati i osjećati. Mi smo sreća – sreća je u nama.

Ako uđemo u odnos kako bi iscrpno uzeli tu sreću od drugoga i kako bi taj drugi uzimao sreću od nas, to će biti vrlo nezdrav i bolan odnos kasnije. Ne možemo neprestano uzimati nešto od našeg partnera. U odnosu kod dvoje ljudi, stvara se energija koja se ravnomjerno prenosi s jednog na drugog poput valova koji plešu. Kada ta energija izgubi svoj tok i počne divljati, ona će prevladati i upravo će tu energiju poprimiti naš partner. Ta energija će nastaviti rasti i u jednome i drugome intenzivnom snagom dok se ne rasprsne, jer je izgubljen balans. Ako smo sami već sretni i želimo iskazati i pokazati tu radost, nikome to neće smetati jer će svi osjetiti tu energiju i svi će biti zadovoljni. Jer nismo u trenutku kada tražimo sreću nego kada ju osjećamo jer je ona već u nama.

Ako naš život postane izraz radosti, a ne stalna potraga za srećom - tada će odnos bolje funkcionirati. Ali ništa od toga nije moguće ako druga osoba uporno drži do sebe i svojih očekivanja, ne razumijevajući energiju druge strane. Energija mora biti kompatibilna kako bi se mogla ravnopravno izmjenjivati s obje strane i postati jedna cjelina.

Author: Unknown (internet)