Ali 'Ja' sam 'Ja'... tko sam zapravo?

Doslovno trenutno u suzama pišem ovaj blog, ali nekad je toliko bolje izbaciti te osjećaje na neki 'komad papira'. Ne sjećam se kada sam se zadnji puta ovako osjećala iskreno.

Nekada se čovjek zapita zašto je toliko teško živjeti život koji nam je podaren. Trebali bi ga moći iskusiti u svakome pogledu, podrazumijeva se da je život i borba, kako vrijeme prolazi tako se mi kao osobe izgrađujemo iznutra i izvana kroz svakodnevicu, kroz okolnosti i situacije, učimo na temelju vlastitih iskustava i iskustva drugih.

Godine prolaze,pritisak dolazi sa svih strana, misliš da moraš biti savršen, da ti sve mora biti u roku posloženo, da sve mora biti kako i kada si zacrtaš. Mučiš se, trpiš, trgaš se i boriš, prolijevaš znoj i suze. Kreneš pa posustaneš, imaš osjećaj kao da nikada stvari neće doći na svoje bez obzira koliko vremena, volje i truda daš, koliko snage potrošiš. Želiš odustati, dići ruke od svega, želiš pobjeći u nepovrat. Želiš život bez života. Koja je moja svrha? Što je moj smisao? Zašto je toliko teško? Što se od mene očekuje, gdje griješim, što radim krivo? Što još moram napraviti, što je zapravo život, što je sreća?

Zašto toliko pitanja, zašto toliko brige?

Život prolazi, i dalje učiš, izgrađuješ se, boriš se, proživljavaš iskustva i suočavaš se sa svim životnim lekcijama, imaš osjećaj da toliko neke stvari postaju jasnije, očitije, počneš više razumijevati i shvaćati stvari, imaš osjećaj da postaješ bolja osoba, ponosan si, pomažeš drugima, motiviran si, nastavljaš dalje.... no stvari se opet krenu izokretati. Razočaran si u ljude oko sebe, razočaran si u to što ti se ne sviđa u kojem smjeru se sve odvija, u kojem smjeru svijet ide, situacije, ne sviđa ti se što vidiš, preispituješ svaku moguću stvar, preispituješ sebe.

Zatim se sjetiš one: "Živi život kako možeš kad ne možeš kako hoćeš."

Želiš ga živjeti onako kako ga zamišljaš u svojoj glavi, držati do onoga čemu težiš, ali sila vuče nazad i postaje toliko teško. Više ne znaš tko si i želiš pobjeći od sebe samoga. Nemaš snage, pitaš se zašto ne može biti jednostavnije, čemu tolika iskustva, čemu tolika bol u životu, zašto toliko patnje, zašto ne možeš biti manje suosjećajan i empatičan, zašto ne možeš manje shvaćati neke stvari, manje razmišljati i analizirati,zašto ne možeš biti bez osjećaja i duše, zašto ne možeš toliko lako odustati i dići ruke od svega i svakoga, zašto ne možeš biti netko drugi, biti bezbrižan i pobjeći?

Sve je toliko ubrzano, neprestano nešto "moraš", trčiš naprijed - nazad, vrtiš se u krug, neprospavane noći, nema kraja. Gubiš ljude, gubiš sebe, gubiš nadu. Kako dalje, što napraviti, kako se izboriti? Ali 'ja' sam 'ja', tko sam zapravo? Ostani na istom putu, koračaj dalje uzdignute glave, nastavi borbu, traži odgovore, ne odustaj od sebe, slijedi želje - slijedi snove, pronaći ćeš se - netko će te pronaći.

Sve je borba, to je život.

Autor: nepoznat